Děvojčice zlato materino!
Što mi tebe biju i karajiu?
Da ja znadem draga dušo moja,
Da mi tebe biju i karaju,
Sa mojega čestog’ dolazenıa;
Ja bi tebi česçe dolazio,
Ne bi li te majka odterala,
I mom bělom dvoru doterala.
Milé děwče, zlato mateřino!
Proč mi tebe káragj a bigj?
Kdybych wěděl drahé srdce moge,
Že mi tebe káragj a bigj
Skrze moge časté docházenj,
Mnohem bych tě častěg nawštěwowal,
Ažby tebe matka wypudila,
A we dwůr můg bjlý zapudila.